Kuda idu divlje svinje – malo više o lovstvu
Na našem se području ove jeseni divlje svinje – veprovi sve više spuštaju u naseljena područja. Dio populacije onaj isti koji bi osudio lov na divlje životinje mijenjaju svoje navike, ne idu u večernje šetnje, iskazuju svoj strah i pitaju se gdje su lovci.
Obzirom da se 03. studenog slavi sv. Hubert ujedno zaštitnik lovaca osvrnut ćemo se malo na lovstvo.
To je djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači.
Važna je njegova uloga u zaštiti prirode i očuvanju biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači. Među našim članovima nalaze se tri lovačka udruge: “Kamenjarka” – Podgora, “Kuna” – Baška Voda i “Zec” – Zagvozd. Javnost općenito ima iskrivljenu sliku o lovstvu i o njegovoj važnosti, na lovce gledaju kao na neuke, primitivne ljude koji pucaju na sve što se kreće i uništavaju okoliš. U stvarnosti lov je glavno oruđe koje se koristi za očuvanje. Ljudskom djelatnošću smanjuje se površina staništa pogodnog za divlje životinje, a njihov broj stagnira ili se povećava pa nemaju gdje migrirati, tada npr. dolazi do šteta na poljoprivrednim kulturama. Lovci se s tim problemom nose na način da se utvrdi gospodarski kapacitet staništa, u proljeće se utvrđuje brojno stanje divljači i na osnovu njega određuje se godišnja odstrijelna kvota bez da se narušava stabilnost populacije. Sprječava se lov u vrijeme lovostaja, lov na zaštićenu divljač, krivolov, osigurava se hrana u zimskim uvjetima, obilježavaju se i ograđuju jame, pećine i špilje. Lovačka društva u Europi okupljaju preko 7,3 milijuna lovaca. Ukupna potrošnja lovaca u EU procjenjuje se na 10 mlrd. eura. Izvori prihoda u lovnom turizmu dolaze od zakupa lovišta, pristojbi za ulazak u lovište, odstrel, otkup mesa divljači, korištenje lovačkih pasa i vozila, usluge smještaja i prehrane. Za primjer na Biokovu su od 1977. do 2013. odstrijeljena 1334 grla divokoze, a ostvarena vrijednost iznesena iz novo stvorene populacije divokoza na Biokovu do danas viša je od 1 milijun eura. Lovstvo je jedno od strateških usmjerena Strategije turizma i Programa ruralnog razvoja RH.
Sv. Hubert
Rođen je u plemićkoj obitelji. Kao mladić, živio je na dvoru franačkog kralja Teodorika III. u Parizu, a kasnije na dvoru Pipina Herstalskog u Metzu. Nakon što su ga zadesile životne nedaće potpuno se povukao iz plemićkog života i posvetio lovu. Prema legendi, dok je na Veliki petak lovio u Ardenima, ugledao je jelena koji je imao raspelo među rogovima i čuo poziv na obraćenje. Hubert je sva svoja plemićka prava prenio na mlađeg brata i dao mu svoga sina na skrb. Svoja materijalna dobra podijelio je siromasima i postao svećenik, a kasnije ga je papa imenovao za biskupa. Zaštitnik je lovaca, grada Liègea, matematičara, optičara i radnika u metalnoj industriji. Po njemu je prozvana jedna pasmina pasa – pas sv. Huberta.
